Gledano odavde, sa sniježne granice, čini se da se proljeće svelo samo na onu svijetlozelenu fleku dole u dolini
Popeli smo se do Hajdučkih vrata. Sanja u snijegu cepinom piše naša imena. Jesmo li samo zbog toga tu. Šta nas to vuče gore? Bolje da nema odgovora da ne bi pokvarili čaroliju preobrazbe zime u proljeće
Konjička Bijela - početak uspona i kraj spusta. U pozadini (desno) impresivni
dvotisućnjak Velika kapa (2007m)
Pazi ovo: "Most probably this is the first descent with the skis from Mali Osobac to Konjička Bijela after the war" Dobro to, ali ovo: "...skiing down was a real "ćeif". Treba li komentar!
Veliki Kuk (lijevo), gledano iz kanjona Dive Grabovice
Ono što je za neke kamen, vododerina, litica, bespuće, za neke je - avantura. Čvrsnica, Diva Grabovica. "Neki" pokušavaju nešto što možda niko prije nije...
Ase leži deponijca naša, planinarska...
Nešto se čudno dešava u dolini Dive Grabovice. Jedni se trude da nešto naprave, drugi da im "unerede" stvar. Ali, nisu pomrli svi "dobri Bosnijani", ima ih još koji malo uhunjere i počiste iza drugih...
Morali smo ići tačno jedni iza drugih zbog otpora vazduha
Cepin sam nekontrolisano zabijao u meniskus lijeve noge, jer mi je desna bila već promrzla i nisam imao osjećaj jesam li i tu zabijao. Kad je već dotle došlo odlučio sam otkinuti palac i srednji prst desne noge...
Kako? Lako! Levitacijom do cilja!
Hodanje, skakanje, bouldering (na vrhovima prstiju, sa zaleđenim virovima iza leđa) kanjoning, sve na jednom mjestu... Mala avantura kroz slabo poznatu Majevicu
Lemilic sa prikolic, u zemlji Laponaca, stotine kilometara iza polarnog kruga, gdje sunce ljeti ne zalazi. Šljem je tu zbog sudara sa moskitosima.
Lemi je bio u izvidnici u zoni 2000m u zemlji Laponaca, stotine kilometara iza polarnog kruga. Bude li fino, eto nas svih na Kebnekaise (2111m), najviši vrh kraljevine Švedske. Lemi, drž' se...
Page 83 of 95